Pretpostavljam da je jedna od najvećih pohvala koje možete reći za film star 70 godina da je i dalje jednako dopadljiv za gledanje.
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2018/09/Beauties.Of_.The_.Night-5-1024x762.jpg)
I dok za neke napr. dramske filmove ta odradnica može važiti pre svega zbog sjajnog vanvremenskog teksta/scenarija i odličnih glumačkih bravura, prilično je teško to uspeti sa celuloidnim fantazijama iz tog doba, koje su svakako tehnički (na planu specijalnih efekata) odavno prevaziđene. Teško ali ne i za genijalce kakav je bio francuski sineasta René Clair.
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2018/09/Beauties.Of_.The_.Night-3-1024x762.jpg)
Način na koji je Rene Kler virtuozno režirao prvih tridesetak minuta filma u kome naš junak (sjajni Gérard Philipe koji je imao, nažalost, zbog prerane smrti, kratku ali brilijantnu karijeru) nesrećni profesor muzike (i kompozitor) koji je ubuđen da se u neka druga, prošla, vremena njegova “umetnost” mnogo više cenila i da se mnogo bolje živelo, putuje, putem snova, kroz različite istorijske epohe, nabacio mi je osmeh na lice koji mi se nije “skidao” do kraja ove filmske bajke.
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2018/09/Beauties.Of_.The_.Night-4-1024x762.jpg)
Ova muzička komedija najveći “problem” ima sa muzičkom partituturom koja vas možda može malo “nervirati” (Amerikanci su čak izbacili sve muzičke numere u kopiji koja se prikazivala, tada, tamo) ali, em toga i nema puno, em je to integralni deo priče,
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2018/09/Beauties.Of_.The_.Night-2-1024x762.jpg)
[my_movie_db id=65656]
Iz nekog meni nepojmljivog razloga “Lepotice noći” se ne smatra nezaobilaznim filmom koji morate videti pre nego što riknete (i slične liste) i ima prilično “šugave” ocene po raznim sajtovima. Kada kažem šugave, mislim na to štо su samo nešto malo više iznad proseka a ovo je verujte, umalo, pa remek delo.
![](https://www.bozzavampir.com/wp-content/uploads/2018/09/Beauties.Of_.The_.Night-1-1024x762.jpg)
To što u krajnjem “zbiru” nije kod mene dobio tu famoznu šesticu zaslužno je to što, nakon nekog vremena, priča i događaji postaju repetativni (kada “obiđe” sve te epohe počne iz početka opet iste, doduše, sa konsekvencama koje se prenose iz jedne ka drugoj) i neki slepstik delovi možda i više nisu tako smešni. Ali opet….ljudi…. što pre pogledajte “Lepotice noći” ako niste….šta čekate….
Na skali od (1-6) ocena: 5
recenzija: Gimitrije Verzić, duh sa dva plava oka