Nisam baš dugo, dugo gledao ovaj film. Prvi put je stigao do mene na nekoj VHS kaseti a gotovo sam siguran da sam ga pogledao i u bioskopu, u kasarni Kumbor (93/94) u terminu kada nisu davali porniće, zajedno sa pregršt starijih i manje starijih popularnih filmskih naslova (“Dani groma”, “Lov na crveni oktobar”…)

Bila je to direktna ulaznica Sam Raimi-a u svet superherojskih filmova kojima će on dati definitivni pečat svojim Spajdermenom (sa kojim tek imam poseban odnos od mržnje do ljubavi). Raimi je i tvorac originalne priče o naučniku koji je brutalno napadnut i, naizgled, ubijen od strane opakih kriminalaca, samo da bi se vratio kao super heroj sa super moćima ali i sa mračnom stranom i izobličenim fizičkim izgledom (ako neko pomene “Čudovište iz močvare” neće biti prvi 🙂 ),

Kažem…nisam ga dugo gledao i ne znam da li bi i danas bio jednako odušeljen ovim ostvarenjem koliko sam bio tada kada su takve priče bile stvarno nešto novo na filmskom platnu.
U svakom slučaju, ako volite ove moderne superherojske “budalaštine” 🙂 morate znati kako je to novo, moderno, doba stvarno i počelo…