I ako je originalna francuska verzija iz 1960 godine sa pravom proglašena klasikom jer ne samo da je odličan film već je “À bout de souffle” presudno uticao na vizuelnu/režisersku/scenarističku estetiku generacije filmskih autora koji su tek dolazili, ovaj rimejk Jim McBride mi je ipak znatno, znatno draži.

Ne ulazeći sada u detalje zašto (jer svakako jednog dana će i Breathless dobiti zasluženu dužu recenziju) reći ću samo da je završna sekvenca koju prati muzičko genijalna podloga Jack Nitzsche-a nešto što sam bezbroj puta gledao…i gledao…i gledao…
Nekoliko godina kasnije, simbolično i sasvim odgovarajuće, Jim McBride je snimio (jednako fenomenalnu) filmsku biografiju o muzičaru koji nam je podario pesmu “Breathless”.