Osim što je, naravno, uvek lepše gledati žene u trikoima nego muškarce u hulahopkama, “Čudesna žena” je i većim delom svog (pre)dugog trajanja stvarno zabavan film.

Smeštena u prošlost (kao napr. “Kapetan Amerika”, samo što je ovog puta Prvi svetski rat u pitanju) ovo je priča o hrabroj i neustrašivoj Amazonki koja će sa svog skrivenog i sigurnog utočišta (ostrva po imenu Themyscira gde živi pleme Amazonki) krenuti u svet da bi pobedila boga rata Aresa i čovečanstvu konačno donela mir.

Sasvim je normalno da ovu ulogu tumači bivša misica (Izrael) Gal Gadot jer znamo da su najprivrženije tom cilju (Mir u svetu) upravo misice. Šalu na stranu, i ako je vidljivo da Gadot i nije neka glumica (naročito u početnom delu filma), čim “Wonder Woman” pređe u akciju i borbu neprestanu (jer znamo šta nam je borba dala…da imamo T za maršala) njeno tumačenje postaje i funkcionalno i uverljivo.

Društvo u filmu joj pravi američki pilot i špijun Steve Trevor (šarmanti Chris Pine) i ovaj tandem će, uz pomoć prijatelja, pokušati da spreči produžetak Velikog rata i planirani masakr oružjem masovnog uništenja…a ako usput srede i tog nekog Aresa…neće da škodi.


“Wonder woman” je, kao što rekoh na početku, zabavan super spektakl sa intrigantnom (i doduše jednodimenzionalnom ali upravo zbog toga ovde tako dobro i funkcioniše) heroinom i njenom družinom koji možete pogledati bez ikakve potrebe da budete upućeni u bilo kakve (DC) univerzume.

Osnovna zamerka koju imam je ona stara boljka kod svih savremenih superherojskih-stripovskih ekranizacija, a to je potreba da završnica bude spektakl u onom najgorem mogućem smislu.

Svaki put kada krene taj ogromni završni CGI fajt između različitih spodoba sve se pretvara u crtani film i ubija bilo kakvu dozu “autentičnosti” koju film izgradi pre toga. Potreba da se pravi vatromet radi vatrometa možda godi sitnoj dečici ali verujem da su i ona do sada shvatila da lepotu nekog ostvarenja ne čini broj petardi u sekundi i lažnih munja, lasera, vatrenih lopti i bačenih kamiona, već priča i način kako je ispričana.
I ranije su ovi veliki filmovi imali spektakularne završetke ali spektakl se sastojao u vešto komponovanim akcionim segmentima koji su nas držali na ivici sedišta zbog naleta adrenalina i sveobuhvatne tenzije…
Danas…gledamo na sat…čekajući da naš junak dovrši posao…jer znamo da će ga dovršiti…zato požuri…ne moram da gledam 30 minuta crtaća…
Na skali od (1-6) ocena: 3 +