Godinu dana nakon “The Ipcress File” (a moje impresije o tom impresivnom filmu ste već čitali pre tačno mesec dana ovde) Harry Palmer (Michael Caine) se vratio na velika platna.

Ako ste gledali prethodnu avanturu našeg “špijuna sa naočarima”, znate da je Hari, pre nego što se vratio u domovinu, bio umešan u neke sumnjive poslove u Berlinu.

Ovog puta, Harija šalju nazad u Berlin, da bi učestvovao i ispitao potencijalni prebeg sovjetskog pukovnika Stoka (Oscar Homolka). I vi koji nemate pojma o tim žurkama koja su se redovno dešavala na granici između istočnog i zapadnog Berlina, imate zgodno urađeni uvodni deo filma u kome je upravo oslikano jedno bekstvo.

Osim što će u Berlinu naići na stare prijatelje Palmer ubrzo shvata da ga čekaju i stari…i novi neprijatelji.
Režiser ovog filma je iskusni Guy Hamilton kome je producent Harry Saltzman već ukazao poverenje 1964 godine kada je snimio jedan od najboljih James Bond-ova “Goldfinger“.

Za razliku od svog prethodnika, Hamilton ovde previše ne eksperimentiše sa akcijom i nekim vizuelnim trikovima, te sam film predstavlja solidan uvid u (filmsku) epohu kada je napravljen.

Akcioni delovi teku glatko, sama priča je interesantna i ima nekoliko (ne)očekivanih preokreta, i “Funeral in Berlin” vam pruža 100-ak minuta dobre špijunske zabave.

I dok se sa te, špijunsko-zanatske, strane ovaj nastavak uklapa u tadašnji trend i dalje je lik Hari Palmera veoma različit od agenata na koje smo navikli. Taj “dobri duh” Michael Caine-a, uspeva da uglavnom anestezira sve mane (neka laka rešenja, određene nedoslednosti pojedinih likova i sl..).

“Sahrana u Berlinu” je ljubiteljima ove epohe zanimljiva i zbog toga što je snimljena na pravim lokacijama te predstavlja neku vrstu (lepog) vizuelnog dokumenta grada koji više, u tom obliku, ne postoji.

Ako ste voleli prethodni film nema razloga da vam se ovaj ne svidi. Sasvim je moguće da će nekima on biti i zabavniji.

O nastavku avantura Hari Palmera i trećem filmu koji je već naredne, 1967, godine premijerno prikazan nekom drugom prilikom…svakako uskoro.
Na skali od (1-6) ocena: 4 –