U oktobru, 2010 godine, na SKY1 započeto je emitovanje šestodelne (tipičan broj epizoda za britanske TV produkte) serije pod punim nazivom “Chris Ryan’s Strike Back“. U tom trenutku, siguran sam da niko nije pomislio da će se ova franšiza nastaviti emitovati još narednih deset godina, sa ukupno dodatnih sedam serijala.

Osim što se, od druge sezone, CINEMAX (HBO 18+) pridružio SKY-u kao koproducent, između ostalog i naziv serije je delimično promenjen, te je ova prva sezona američkoj publici predstavljena tek naknadno, nakon što su se već “primili” na nove 3 sezone.
Zbog toga ćete je naći i sa dodatim “Origin/Počeci” nazivom i sada se zvanično tretira kao prequel. Ali o nastavcima neki drugi put, fokusirajmo se sada na ove početke.

Glavni junak prve sezone je Džon Porter (Richard Armitage) specijalista SAS-a koji je nakon fatalne misije (sa početka prve epizode) otpušten iz vojske. Sedam godina kasnije oteta je novinarka u Basri (Irak) a Džon shvata da kidnaperi imaju veze sa tim zadatkom od pre sedam godina.
Ubedjuje bivšeg kolegu a sadašnjeg rukovodioca tajnog odeljenja 20 u okviru MI-6 Hugh Collinsona (Andrew Lincoln) da ga angažuje u misiji spasavanja.

Chris Ryan je autor romana na kome je zasnovana prva epizoda, a kao bivši pripadnik SAS-a angažovan je i kao jedan od konsultantata na čitavom serijalu.
Upravo zbog njega ili toga, sa te proceduralne strane, akcione scene misija deluju prilično uverljivo. Tome pomaže i očigledno veliki budžet jer će ljubitelji akcije uživati u pregršt (ne CGI) eksplozija i pravih kaskaderskih poduhvata koju svaku epizodu pretvaraju u jedan mali akcioni film.

Mada bi zlobnici ovu seriju povezali sa Čak Norisovim serijalom “Nestali u akciji” meni je glavna asocijacija Džek Bauer i metode koje je on primenjivao u čuvenom “24 sata” serijalu. Ovde Džon Porter nema 24 sata da završi misiju ali je jednako surov i nemilosrdan prema svima koju me se nađu na putu. Jednaku, ako ne i veću, dozu bezosećajnosti pokazuju i neprijatelji te krv lipta na sve strane a ni deca ni žene nisu nimalo pošteđene.

Dodatni začin, i pokazaće se glavni sastojak zbog kojeg je ova serija veoma intrigantna, jeste što Porter istovremeno mora da otkrije i “trule voćke” u sopstvenim redovima. Bez toga, “Strike Back” bi bio samo zabavan ali i površan serijal sa pucnjavama (i bez pevanja) i bombama o hrabrim i plemenitim vojnicima zapadnih sila koji se bore za mir u svetu… a van svojih zemalja.

“Stike Back” upravo dobija na kvalitetu zato što niko ovde nije predstavljen u potpunosti crno belo i veoma je oštar ka političarima koji koriste svoje vojnike iz ličnih ili kvazi patriotskih interesa.

Kada sam već postavio Andrew-a moram priznati da mi je on, što se tiče glume, bio najgori od svih. Svi ostali su uverljivo i tipično britanski solidno izneli svoje uloge ali Andrew kao da je sve vreme imao neke stomačne probleme, kao da je u svakoj sceni jedva čekao da ode do toaleta.
Inače ja Andrew Lincolna pamtim iz jedne druge serije. “This Life”

“Strike Back:Origin” ima ukupno šest delova a koncipiran je tako da po dve epizode čine jednu celinu. Sve u svemu, mnogo bolje nego što sam se nadao.
Na skali od (1-5) ocena: 3 +
recenzija: DeHičkok