Za one koji znaju šta “Zona sumraka” predstavlja u univerzumu popularne kulture, znaće tačno i na šta mislim kada kažem da bi “Vivarium” bio jedna okej epizoda te serije.

Mada, čini mi se da se sve više bližimo periodu da “poznavaoci” tog čeda legendarnog Roda Serlinga nikada nisu ni pogledali bar jednu (originalnu i crno belu) priču. A možda smo već u fazi da većina i ne zna šta je to, dođavola, “Zona sumraka”.
Osnovni problem sa “Vivarium” je taj što ovo nije jedna 25-50 min. epizoda jedne takve serije. Kada nakon nekih početnih i interesantnih 20ak minuta, uđemo u fazu “kopanja rupe” shvatićemo da ovaj film i nema nešto puno toga da nam pruži.

Ako ste odgledali trailer onda manje/više sve znate. Ja ovde namerno neću ništa puno reći o samom zapletu, jer, ispostaviće se, najinteresantniji delovi Vivariuma se odigraju u tih pomenutih, početnih, 20ak minuta.
Imogen Poots i Jesse Eisenberg glume zaljubljeni par u potrazi za savršenim domom. Kada u jednoj (čudnoj) agenciji dobiju ponudu da odmah sa prodavcem obiđu kuću u novom naselju Yonder sedaju u kola i kreću u obilazak.

Ova irsko-danska-belgijska koprodukcija, premijerno inače prikazana na Kanu prošle godine a kod nas premijerno na ovogodišnjem festu, data je u ruke Lorcan Finneganu, ne baš iskusnom niti dokazanom režiseru, koji je ovde zadužen delimično i za scenario.
Što se tiče same vizuelne stilizacije koji nam je dočaran svet “Vivariuma” nemam zamerki. Umešno i upečatljivo je to izvedeno. Ni na same glumce nemam šta da se žalim. Imogen je veoma dobra jer i njen lik je višeslojan a Jesse je, sa ulogom koja mu je “uvaljena”, ipak uspeo da izgura do samog kraja.

Problem je sama priča. Ideja da ova metafora, alegorija na sve i svašta a pre svega na “dosadan život u predgrađima” može da se pretvori u jedan pravi punokrvni dugometražni film, a sa ovakvim scenarijom, bila je pogrešna od samog starta.
Nema ovde dovoljno “mesa” za tako nešto i kraj, ako ga dočekate, svojim impaktom ne opravdava “mrcvarenje” kojem smo izloženi do tada.
Čini mi se da ono što nam glavni likovi pokazuju na naslovne slici ovog teksta, važi i za samu ocenu. Evo i vama dva srednja…
Na skali od (1-6) ocena: 2